UVOD
Knjiga je autorova treća knjiga koja se bavi problematikom rukometnog vratara, njegovom osobnošću, fizičkom pripremom, vratarskom tehnikom i taktikom te ostalim relevantnim popratnim segmentima njegove igre.
Rukometni svijet priznaje dvije vratarske škole – Švedska i Jugoslavenska škola. Cilj knjige je pridonijeti održavanju tradicije vrhunskih vratara koji dolaze s područja bivše države. Knjiga također objašnjava evoluciju stvaranja škole vratara u RK Borac, klubu koji je prema autoru, dao puno u svijetu rukometa. Kao član te vratarske škole i kao osoba koja je dala veliki doprinos stvaranju tehnika branjenja, odlučio je prenijeti svoje iskustvo i znanje na slijedeće generacije.
Vratarske vježbe za odbranu poluvisokih lopti.
KAKO JE POČELO?
Prisjetimo se davne 1976; finalna utakmica Kupa prvaka Europe; RK borac vs Fredericia, Banja Luka je postala središte rukometnog svijeta. Cijeli IHF ured je bio tamo te su se određivale skupine za rukometni turnir za nadolazeće Olimpijske igre u Montrealu.
Nakon utakmice ugledni član IHF-a i predsjednik tehničke komisije, uvaženi gospodin Curt Wadmark iz Švedske je čestitao Arslanagiću na naslovu i pohvalio Jugoslavenske vratare.
Mnogo godina kasnije, 2009; u Kataru, još jedan Šveđanin, legendarni Magnus Wislander također je pričao o Jugoslavenskim vratara sa divljenjem i uz riječi pohvale. Naglasio je koliko je truda i znanja krilni igrač trebao uložiti kako bi zabio gol sa krilne pozicije.
Unatoč činjenici da je Roland Mattson bio prvi vratar koji je počeo braniti novom tehnikom, Jugoslavenski vratari su bili oni koji usavršili tehniku i od nje stvorili svjetski brend.
Bit i uspjeh Jugoslavenske škole vratara je: racionalno i dotjerano branjenje uz gotovo tehničku perfekciju, stabilan i čvrst oslonac bez propadanja i lijetanja po gol crti i vladanje situacijom uz maksimalnu kontrolu iste.
Luyo Gyory je prvi vratar koji je koristio nove tehnike.
KATAR
Abas Arslanagić je živio i radio sa vratarima u Kataru u razdoblju 2009.-2013. Iako je namjera bila ostati samo godinu dana, ostao je gotovo četiri i pol godine i radio s vratarima iz gotovo svih nacionalnih timova.
Prva zamisao je bila da se formira golmanska akademija gdje će se raditi sa mladim vratarima kako bi ih se educiralo i naučilo osnovne tehnike vratara. U periodu od rujna 2009 do siječnja 2010 radio je s vratarima seniorske reprezentacije.
Sa svim vratarima je primjenjivao vježbe iz knjige koja mu je pomogla upravljati i poboljšati osnovnu vratarsku tehniku, taktičku pripremu za utakmice, te tempiranje forme za pojedina natjecanja.