GOLMANI SU KROJILI POREDAK SVJETSKOG RUKOMETA
Priče o Svjetskom prvenstvu u Kataru se stišavaju, malo tko više o tome daje svoj mišljenje, a bilo je raznih komentara. Siguran sam da čak i oni negativni ne mogu baciti mrlju na organizaciju ovog prvenstva. Svi koji su bili u Kataru u to su se mogli uvjeriti. Organizacija je bila izvanredna. Domaćin je rukometnom svijetu ponudio najviše što se može ovoga trenutka dati.
Po čemu će ovo prvenstvo biti upamćeno?! Zasigurno po novom Svjetskom poretku. Francuzi su ponovo prvaci Svijeta. Drugi je Katara, veliko iznađenja SP-a, a treća je Poljska, veliki povratnik u svjetski rukomet vrh. Između ostalog ovo prventsvo će biti upamćeno i po činjenici da ekipe nikad do sada nisu bile toliko ovisne o odbaranama golmana kao na ovom SP-u.
Osvrnimo se na redoslijed prvenstva, četiri prvo plasirane ekipe su imale i najbolje golmane turnira. Ovaj put svjetski prvak, ekipa Francuske, debelo je ovisila o učinku Thierry Omeyera. Nisam siguran da bi osvojili titulu da Titi, kako ga od milja zovu Francuzi, nije branio fenomenalno, posebno u završnici prvenstva gdje je bio izvanredan.
THIERRY OMEYER
Bio sam prisutan na dosta Svjetskih i Evropskih prvenstava, ali to što je Omeyer pokazao u drugom poluvremenu polufinalne utakmice sa Španjolskom je bilo savršenstvo. To je bilo toliko atraktivno, taktički osmišljeno, tehnički racionalno i zrelo. Bravo Titi! Ništa manji učinka nije bio niti u finalnoj utakmici. Nije baš imao veliki postotak odbranai kao u polufinalu, ali bilo je tu dosta teških lopti i bitno odbranjenih šuteva, posebno u momentu kada su Katarani ozbiljno zaprijetili i došli na samo jedan gol razlike.
DANIJEL ŠARIĆ
Drugo golmansko ime prvenstva je Danijel Šarić, najzaslužniji čovjek Riverinog tima. Njegova nesreća je to što mu je u konkurencija za najboljeg golmana SP-a bio veliki Thierry Omeyer. Branio je izvanredno, posebno u polufinalnoj utakmici sa Poljskom i finalu sa Francuzima.
SLAWOMIR SZMAL
Poljaci u zadnje vrijeme puno investiraju u rukomet. Svjedoci smo kroz rezultate njihovih klubova u europskim natjecanjima. Potvrda toga je i uspjeh reprezentacije na svjetskoj rukometnoj sceni, 3. mjesto u Kataru. Prisjetimo se da su davne 1976 godine bili brončani na OI u Montrealu. Od vremena velikog Šimčaka nisu imali takvog vrsnog golmana kao što je Slawomir Szmal. Prije par godina bio je i proglašeni najboljim igračem Svijeta. Iako je u kasnim tridesetima godinama, on kao i Omeyer i Šarić, potvrđuju činjenicu da su golmani kao staro vino, što stariji, to bolji.
GONZALO PEREZ DE VARGAS
Španjolci su završili na četvrtom mjestu i ostali su bez medalje. Ono što je njihov čuvar mreže Gonzalo Perez de Vargas pokazao u polufinalu sa Francuzima i u susretu za treće mjesto sa Poljacima bilo je za 5. Golman koji u važnim utakmicama brani briljantno. Siguran sam da pripada svjetskom golmanskom vrhu, to je EKSTRA KLASA. Perez konstitucijom ne pripada grupi visokih golmana, ali tehnički sasvim dobro stoji na golu, postavlja se izvanredno, prati igru i “čita” protivničke igrače s lakoćom. Stabilan je, ne propada i svakog momenta kontrolira situaciju.
NIKLAS LANDIN
Niklasa Landina, najboljeg golmana SP 2013 godine u Španjolskoj, nisam niti primijetio na ovom turniru. Po mojoj procjeni, Landin nije trebao nit biti okrunjen titulom najboljeg u Španjolskoj. Golman ekipe koja izgubi finale SP-a sa 16 golova razlike i s ne primjetnim učinkom nije to niti zaslužio. Bio sam uvjerenja da je ta titula, najboljega golmana prvenstva, uskraćena Arpadu Šterbiku. Moram priznati da Dance nisam puno gledao u Dohi, osim u utakmicu s Hrvatskom. Landin je ušao u igru posljednjih desetak minuta. Ono što je sigurno, Landin je izvanredan golman, Svjetska klasa, nema sumnje, visok, dugih ekstremiteta, tehnički dotjeran, tipična Danska škola branjenja. Jedino što mi se kod Danaca ne sviđa je propadanje, stalno su na stražnjici.
MATTIAS ANDERSSON
Moje najveće golmansko razočarenje je švedski čuvar mreže Mattias Andersson. Za ne vjerovati je da golman koji je prošle godine s Flensburgom pokorio Europu može tako slabo braniti. Tehnički totalno ne uvjerljiv, niti jednom svojom odbranom nije moga zadiviti gledatelje. Propada, više je bio na podu nego u osnovnom stavu. Često se „baca u noge“, a u odbranama s krila je bio iznimno loš. U susretu s Francuzima, nije niti „ pipnuo loptu“. Zanimljivo je da trener nije reagirao, iako je drugi golman bio nitko drugi nego prvi vratar Kiela, Johan Sjostrand.
MIRKO ALILOVIĆ
Šta reći o golmanima s naših prostora. Izuzev Danijela Šarića, ništa baš pretjerano pohvalno. Golman na koga se najviše javnost fokusirala je zasigurno Mirko Alilović. Ne znam koje je ovo veliko natjecanje po redu a da njega „nema” i ne može nikako potvrditi svoj golmanski potencijal. Ja sam i nakon Katara uvjeren da on može puno bolje i više. Fizički potencijal nije upitan, konstitucija Bogom dana, dugi ekstremiteti, masa koju treba promašiti, ali mu ne nažalost ne ide nikako. Sigurno i nakon ovog velikog natjecanja možemo govoriti o njegovoj slaboj psihičkoj pripremi. S Mirkom se treba razgovarati, on treba prave savjete kroz koje će mu se ukazivati na greške i ispravljati ih. U tehničkom smislu trebao bi poraditi na odbrani nogama i na njihovom ubrzanju. Duge i brze noge bi dosta toga rješavale, posebno kod poluvisokih šuteva. O krilnim šutevima da i ne govorim, da malo poradi na tehnici bio bi to ogroman doprinos i velika olakšica odbrani. Igrači bi se tada mogli više fokusirati na vanjske igrače i na crtu.
GORAZD ŠKOF
Gorazd Škof me je prijatno iznenadio. Nisam ga odavno gledao, ali u Kataru je bio odličan. Utakmicu protiv Francuza je branio izvanredno i pripadaju mu velike zasluge što Svjetski prvaci nisu Sloveniju „razvalili“. Tehnički je sasvim dobar, racionalan u kretnjama, bez suvišnog hoda, osjeća igru, predviđa akcije i na vrijeme ulazi u šut. Pokazao se veoma dobro na penalima, iskusno i rutinski je to rješavao.
BORKO RISRTOVSKI
Borko Ristovski nije briljirao. U susretu ss Bosnom nije bio uvjerljiv. Radi se o golmanu koji ima 33 godine, a s iskustvom stečenim u Metalurgu, Gumersbachu, u Španjolskoj ligi, te sada u Creteilu. Morao je pružiti više, siguran sam da je i reprezentacija to očekivala od njega.
BENJAMIN BURIĆ
Golman Bosne i Hercegovine Benjamin Burić je dosta dobro branio. Radi se o mladom golmanu, 22 godine, trenutno brani u Gorenju. Sigurno da ima sve atribute da postane dobar golman. Međutim u razgovor s njim vidio sam da nema baš pravih golmanskih treninga, kako drukčije objasniti da tehnički slabo brani. Iako visok 196 cm, stalno je na podu, propada te u jednom momentu se počne i bacati na niske lopte, a odbrani s krila da i ne govorimo.
FILIP IVIĆ
Filip Ivić je mladi golman koji zaslužuje malo prostora u ovom tekstu. Njegovo vrijeme dolazi. Brani u velikom klubu, igra dvije jake lige, SEHA i Ligu prvaka što mu daje priliku da još brže napreduje. U Kataru je ostavio dobar, ma ne dobar,nego odličan utisak. Njemu je tek 22 godine, s njim radi Mario Kelentrić i to mu je prilika za napredak. Opet kritiku upućujem izborniku Hrvatske reprezentacije, Slavki Goluži, što Filipa nije vodio na zadnje Europsko prvenstvo, u Danskoj. Tek sad se pokazalo kolika je pogreška voditi samo dva golmana na veliko natjecanje. U Katar je išao samo s dva golmana. Za Filipa bi to bilo ogromno iskustvo, dojmovi velikog natjecanja bili bi već za njim. Uvjeren sam da bi se to pozitivno odrazilo na Ivićev učinak u Kataru.
Ja sam se raspisao, iznosim moje dojmove, dijelim savjet, kritiziram, ali nisam siguran koliko će to oni kome je ovo upućeno htjeti prihvatiti i poraditi na sebi. Prije par godina sam jednom mlađem golmanu dao savjet što je on shvatio kao kritiku. Odgovorio je da ja zagovaram zastarjelu tehniku, da smo nekad tako branili Mirko Bašić i ja. Mislim da niti ovaj put na SP-u nisam vidio ništa novo u tehnici branjenja u odnosu na moje vrijeme ili vrijeme Mirka Bašića. Naprotiv, vidio sam puno toga tehnički neispravnog, a pogotovo kod odbrana s krila. Posebno me zabrinjava što su golmani sa prostora ex Jugoslavije prihvatili neka nova tehnička rješenja koja nisu bila karakteristična našoj tradicionalnoj Jugoslovenskoj tehnici, tehnici kojoj se divio cijeli Svijet. Zabrinjava me i činjenica da na našim prostorima nema na pomolu golmana kalibra Bašić, Arnautović, Perić, Šterbik, Šola, Matošević, Lozert, da sebe ne spominjem. Ne bih se složio da nema talenata, ima u to sam siguran, ali nema trenera koji će raditi s njima. Nove tehnologije su donijele nove online materijale. Puno se toga nudi, uzima se sve što je ponuđeno, to je najlakše, ali ne vodi se računa je li to ispravno.
Svjedoci smo pobjedonosnog gola Duška Čelice u susretu PPD Zagreb- La Rioja. Nevjerojatan gol. Ima dosta komentara i teorija oko toga gola. Moje objašnjenje je da je to tehnička pogreška golmana. Sjedanje na stražnjicu, propadanje, gubitak stabilnog stava u takvim situacijama nema povratka.
Mislim da je situacija alarmantna. Ukoliko želimo da se nastavi kontinuitet dobrih golmana s naših područja, bilo bi krajnje vrijeme da se o tome ozbiljnije razmišlja. Ako treba neka se napravi i neki simpozij u sklopu nacionalnih prvenstava ili regionalne SEHA Gazprom lige. Treba iskoristiti vrijeme dok nas ima još živih koji bi mogli nešto više reći o tome, iznijeti naša iskustva, igračka i trenerska koja nisu sigurno mala. Htjeli mi to priznat ili ne, golman je ipak najvažnija karika sportskog uspjeha.
