Knjigu se može naručiti na hrvatskom ili engleskom jeziku info@arslanagic.com

ABAS ARSLANAGIĆ

 

Rođen je 2.10.1944. godine u Derventi, Bosna i Hercegovina, gdje je u lokalnom klubu, RK Partizan, započeo rukometnu karijeru.

Po završetku srednje škole, 1962. godine, odlazi studirati u Beograd, gdje pristupa RK Partizan. S nepunih osamnaest godina postaje prvoligaški vratar. U Beogradu ostaje godinu dana, a potom prelazi u RK Borac iz Banja Luke. Ispostavit će se da mu je to bila životna odluka jer su svi rezultati koje je kasnije ostvario vezani uz taj klub. Dok je igrao u RK Borac, završio je Fakultet za fizičku kulturu u Sarajevu.

TRENERSKA KARIJERA

Trenersku karijeru je započeo tijekom aktivne sportske karijere. Radio je sa juniorskom ekipom RK Borac, generacijom Zlatana Saračević, a trenirao je i žensku rukometnu ekipu Mladost, Banja Luka. Kad je završio svoju aktivnu karijeru, već je imao određeno iskustvo u treniranju.

Među mnogim klubovima koje je trenirao su: RK Borac Banja Luka, RK Metaloplastika, Šabac, RK Zagreb, RK Bosna Sarajevo, RK Medveščak, Zagreb, RK Krško, HC Zvečevo, Požega, HC Bosnamontaža.

U svojoj trenerskoj karijeri bio je izbornik juniorske rukometne reprezentacije Jugoslavije (1. u Portugalu 1981); trener vratara Jugoslavenske reprezentacije (2. u Dortmund 1982); trener Jugoslavenske reprezentacije (1. u WCH u Zurich 1986); izbornik Jugoslavenske reprezentacije (3.  1988 OI u Seoulu); izbornik Hrvatske reprezentacije; izbornik reprezentacije Katara u razdoblju 1988-1994; i izbornik Bosne i Hercegovine 2003 i 2004.

IGRAČKA KARIJERA

Prvo priznanje za njegov rad je došlo 1970 na Svjetskom prvenstvu u Parizu, kada je Jugoslavenska rukometna reprezentacija osvojila svoju prvu medalju – broncu. Tu je doživio prvu internacionalnu afirmaciju: proglašen je najboljim vratarom na svijetu. Dvije godine kasnije Jugoslavenska rukometna reprezentacija osvojila je zlatnu medalju na prvom olimpijskom rukometnom turnir na Olimpijskom turniru u Munchenu, a 1974 na Svjetskom prvenstvu u Berlinu osvojili su broncu.

Tih godina rukometni klub, Borac, Banja Luka, vladao je domaćom rukometnom scenom. U razdoblju 1972-1975 Borac je osvojio 4 prvenstva i 4 Kupa Jugoslavije, a ukupno pet ako se zbroji i onaj iz 1969 godine. Međutim, titula pobjednika Kupa šampiona Europe osvojena 1976 godine, sigurno je bio sportski vrhunac cijele jedne generacije i Arslanagića osobno.

Za reprezentaciju bivše države odigrao je 125 utakmica i postigao jedan pogodak. Dva puta je igrao za momčad svijeta. Igračku karijeru završio je u 33 godini.

Nikad neću zaboraviti 6.ožujka 1970. godine, Pariz, Palais de Handball. Utakmica s Danskom za brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu. Rezultat 29:12 (13: 6), prva svjetska medalja rukometašima. Na našem golu Abas-Ako Arslanagić, a pred njim danski rukometaš Andersen izvodi sedmerac za Dansku. Prije toga ih je Ako obranio pet! Anderson, blijed kao krpa, zamahne i od straha mu lopta ispadne iz ruke. Šesti sedmerac nije iskorišten.

Takav vratar ima što napisati, stručno i povijesno, zanimljivo.
Knjiga je pred vama, a preda mnom slika kako Dancu Andersenu ispada lopta iz ruke.

Reno Vinek

Urednik, Sportske Novosti, Zagreb

Abas Arslanagić nije samo pojam vratara svijeta br.1 ili pojam dobrog rukometnog pedagoga, već je i začetnik novog shvaćanja obrane vlastitih vratiju na najjednostavniji način, čime je utro put kasnijoj generaciji vratara. Nezaboravni su njegovi specijaliteti, bolje rečeno noviteti; izlazak prema protivniku u trenutku šutiranja, bilo s krila, proigrane crte ili iz daljine, odraz i klasična lepeza, ili recimo agresivni stav pri izvođenju sedmeraca, ili obostrani špagat, njegovo „kontra“ bacanje lopte u zube itd,.

Ivan Snoj

Član IHF-a, savezni kapetan rukometne reprezentacije Jugoslavije

Uzaludno je tražiti golmana poput Abasa Arslanagića. U svemu je bio originalan i gotovo neponovljiv. Munchen 1972. godine. Olimpijski rukometni turnir, zlato za Jugoslaviju! Abas-Ako je svojevrsni junak mnchenske smotre sporta. U finalu protiv Čehoslovačke branio je sve; udarce s linije, s krila, sedmerce… Ono što je započeo dvije godine ranije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, u Munchenu je samo potvrdio: golman svijeta, div sa sedam ruku. Rukometna enciklopedija počinje njegovim imenom, ne samo zbog stila i originalnosti, već i zbog brojnih trofeja među kojima munchensko zlato ima posebnu vrijednost. Bio je reprezentativac svijeta i rukometni čarobnjak među stativama.

Tomo Marić

novinar iz Banja Luke

1944 – Abas Arslanagic rođen u Derventi

1962 – Postao član RK Partizan, Beograd

1963 – Postao član RK Borac, Banja Luka

1969 – Prvi put osvaja kup Jugoslavije s RK Borcem

1969 – Prvi nastup za reprezentaciju Jugoslavije

1970 – Bronca SP u Parizu

1972 – Zlato OI u Munich

1973 – Prvi put prvak Jugoslavije sa RK Borcem

1974 – Bronca SP u Berlinu

1975 – Zlato MI u Alžiru

1976 – Osvojena titula prvaka Europe  sa RK Borcem

1977 – Otišao u igračku mirovinu

1979 – Izdao prvu knjigu „Na rukometnom golu“

1981 – 1 mjesto SP u Portu, Portugal – trener juniorske reprezentacije bivše države

1982 – 2 mjesto SP u Dortmundu, Njemačka- trener vratara seniorske reprezentacije

1984 – Predavač na trenerskom seminaru u Parizu, Francuska

1986 – 1 mjesto SP u Zurichu, Švicarska- trener  reprezentacije Jugoslavije

1987 – Predavač na trenerskom seminaru u Strasbourgu, Francuska

1987 – Predavač na trenerskom seminaru u Ankari, Turska

1988 – 3 mjesto OI u Seoulu, Sjeverna Korea – izbornik reprezentacije Jugoslavije

1988 – Predavač na trenerskom seminaru u  Aarhusu, Danska

1988 – Postao izbornik seniorske reprezentacije Katara

1989 – Predavač na trenerskom seminaru u Setubalu, Portugal

1991 – 4 mjesto Azijsko Prvenstvo u Hiroshimi, Japan – izbornik reprezentacije Katara

1992 – Predavač na trenerskom seminaru u Dubaiu

1994 – Nadzornik IHF-a (međunarodnog rukometnog saveza) u školi rukometa u Izoli, Slovenia

1996 – 5 mjesto EP Sevilla, Španjolska – izbornik reprezentacije Hrvatske

1997 – Izdao drugu knjigu „Rukomet- Priručnik za trenere, golmane i igrače“

2000 – Predavač na trenerskom seminaru u Ateni, Grčka

2001 – Predavač na trenerskom seminaru u Omanu

2003 – Postao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine

2006 & 2006 – Predavač na Hrvatskoj Olimpijskoj Akademiji u Puli

2008 & 2009 – Predavač na trenerskom seminaru u  Kataru

2009 – Trener vratara svih dobnih kategorija u Kataru

2010 – Predavač na Hrvatskoj Olimpijskoj Akademiji u Osijeku

2013 – Izdao svoju treću knjigu „Rukometni Golman – Najvažnija karika uspjeha“

2013 – Otišao u trenersku mirovinu