ABAS ARSLANAGIĆ
Rođen je 2.10.1944. godine u Derventi, Bosna i Hercegovina, gdje je u lokalnom klubu, RK Partizan, započeo rukometnu karijeru.
Po završetku srednje škole, 1962. godine, odlazi studirati u Beograd, gdje pristupa RK Partizan. S nepunih osamnaest godina postaje prvoligaški vratar. U Beogradu ostaje godinu dana, a potom prelazi u RK Borac iz Banja Luke. Ispostavit će se da mu je to bila životna odluka jer su svi rezultati koje je kasnije ostvario vezani uz taj klub. Dok je igrao u RK Borac, završio je Fakultet za fizičku kulturu u Sarajevu.
TRENERSKA KARIJERA
Trenersku karijeru je započeo tijekom aktivne sportske karijere. Radio je sa juniorskom ekipom RK Borac, generacijom Zlatana Saračević, a trenirao je i žensku rukometnu ekipu Mladost, Banja Luka. Kad je završio svoju aktivnu karijeru, već je imao određeno iskustvo u treniranju.
Među mnogim klubovima koje je trenirao su: RK Borac Banja Luka, RK Metaloplastika, Šabac, RK Zagreb, RK Bosna Sarajevo, RK Medveščak, Zagreb, RK Krško, HC Zvečevo, Požega, HC Bosnamontaža.
U svojoj trenerskoj karijeri bio je izbornik juniorske rukometne reprezentacije Jugoslavije (1. u Portugalu 1981); trener vratara Jugoslavenske reprezentacije (2. u Dortmund 1982); trener Jugoslavenske reprezentacije (1. u WCH u Zurich 1986); izbornik Jugoslavenske reprezentacije (3. 1988 OI u Seoulu); izbornik Hrvatske reprezentacije; izbornik reprezentacije Katara u razdoblju 1988-1994; i izbornik Bosne i Hercegovine 2003 i 2004.
IGRAČKA KARIJERA
Prvo priznanje za njegov rad je došlo 1970 na Svjetskom prvenstvu u Parizu, kada je Jugoslavenska rukometna reprezentacija osvojila svoju prvu medalju – broncu. Tu je doživio prvu internacionalnu afirmaciju: proglašen je najboljim vratarom na svijetu. Dvije godine kasnije Jugoslavenska rukometna reprezentacija osvojila je zlatnu medalju na prvom olimpijskom rukometnom turnir na Olimpijskom turniru u Munchenu, a 1974 na Svjetskom prvenstvu u Berlinu osvojili su broncu.
Tih godina rukometni klub, Borac, Banja Luka, vladao je domaćom rukometnom scenom. U razdoblju 1972-1975 Borac je osvojio 4 prvenstva i 4 Kupa Jugoslavije, a ukupno pet ako se zbroji i onaj iz 1969 godine. Međutim, titula pobjednika Kupa šampiona Europe osvojena 1976 godine, sigurno je bio sportski vrhunac cijele jedne generacije i Arslanagića osobno.
Za reprezentaciju bivše države odigrao je 125 utakmica i postigao jedan pogodak. Dva puta je igrao za momčad svijeta. Igračku karijeru završio je u 33 godini.
Reno VinekNikad neću zaboraviti 6.ožujka 1970. godine, Pariz, Palais de Handball. Utakmica s Danskom za brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu. Rezultat 29:12 (13: 6), prva svjetska medalja rukometašima. Na našem golu Abas-Ako Arslanagić, a pred njim danski rukometaš Andersen izvodi sedmerac za Dansku. Prije toga ih je Ako obranio pet! Anderson, blijed kao krpa, zamahne i od straha mu lopta ispadne iz ruke. Šesti sedmerac nije iskorišten.
Takav vratar ima što napisati, stručno i povijesno, zanimljivo.
Knjiga je pred vama, a preda mnom slika kako Dancu Andersenu ispada lopta iz ruke.
Ivan SnojAbas Arslanagić nije samo pojam vratara svijeta br.1 ili pojam dobrog rukometnog pedagoga, već je i začetnik novog shvaćanja obrane vlastitih vratiju na najjednostavniji način, čime je utro put kasnijoj generaciji vratara. Nezaboravni su njegovi specijaliteti, bolje rečeno noviteti; izlazak prema protivniku u trenutku šutiranja, bilo s krila, proigrane crte ili iz daljine, odraz i klasična lepeza, ili recimo agresivni stav pri izvođenju sedmeraca, ili obostrani špagat, njegovo „kontra“ bacanje lopte u zube itd,.
Tomo MarićUzaludno je tražiti golmana poput Abasa Arslanagića. U svemu je bio originalan i gotovo neponovljiv. Munchen 1972. godine. Olimpijski rukometni turnir, zlato za Jugoslaviju! Abas-Ako je svojevrsni junak mnchenske smotre sporta. U finalu protiv Čehoslovačke branio je sve; udarce s linije, s krila, sedmerce… Ono što je započeo dvije godine ranije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, u Munchenu je samo potvrdio: golman svijeta, div sa sedam ruku. Rukometna enciklopedija počinje njegovim imenom, ne samo zbog stila i originalnosti, već i zbog brojnih trofeja među kojima munchensko zlato ima posebnu vrijednost. Bio je reprezentativac svijeta i rukometni čarobnjak među stativama.
1944 – Abas Arslanagic rođen u Derventi
1962 – Postao član RK Partizan, Beograd
1963 – Postao član RK Borac, Banja Luka
1969 – Prvi put osvaja kup Jugoslavije s RK Borcem
1969 – Prvi nastup za reprezentaciju Jugoslavije
1970 – Bronca SP u Parizu
1972 – Zlato OI u Munich
1973 – Prvi put prvak Jugoslavije sa RK Borcem
1974 – Bronca SP u Berlinu
1975 – Zlato MI u Alžiru
1976 – Osvojena titula prvaka Europe sa RK Borcem
1977 – Otišao u igračku mirovinu
1979 – Izdao prvu knjigu „Na rukometnom golu“
1981 – 1 mjesto SP u Portu, Portugal – trener juniorske reprezentacije bivše države
1982 – 2 mjesto SP u Dortmundu, Njemačka- trener vratara seniorske reprezentacije
1984 – Predavač na trenerskom seminaru u Parizu, Francuska
1986 – 1 mjesto SP u Zurichu, Švicarska- trener reprezentacije Jugoslavije
1987 – Predavač na trenerskom seminaru u Strasbourgu, Francuska
1987 – Predavač na trenerskom seminaru u Ankari, Turska
1988 – 3 mjesto OI u Seoulu, Sjeverna Korea – izbornik reprezentacije Jugoslavije
1988 – Predavač na trenerskom seminaru u Aarhusu, Danska
1988 – Postao izbornik seniorske reprezentacije Katara
1989 – Predavač na trenerskom seminaru u Setubalu, Portugal
1991 – 4 mjesto Azijsko Prvenstvo u Hiroshimi, Japan – izbornik reprezentacije Katara
1992 – Predavač na trenerskom seminaru u Dubaiu
1994 – Nadzornik IHF-a (međunarodnog rukometnog saveza) u školi rukometa u Izoli, Slovenia
1996 – 5 mjesto EP Sevilla, Španjolska – izbornik reprezentacije Hrvatske
1997 – Izdao drugu knjigu „Rukomet- Priručnik za trenere, golmane i igrače“
2000 – Predavač na trenerskom seminaru u Ateni, Grčka
2001 – Predavač na trenerskom seminaru u Omanu
2003 – Postao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine
2006 & 2006 – Predavač na Hrvatskoj Olimpijskoj Akademiji u Puli
2008 & 2009 – Predavač na trenerskom seminaru u Kataru
2009 – Trener vratara svih dobnih kategorija u Kataru
2010 – Predavač na Hrvatskoj Olimpijskoj Akademiji u Osijeku
2013 – Izdao svoju treću knjigu „Rukometni Golman – Najvažnija karika uspjeha“
2013 – Otišao u trenersku mirovinu